Humana Ona na rajskom ostrvu Zanzibar

Rekla bih, moje omiljeno mesto na planeti. No, toliko ih je. Ipak, kako želim da obiđem čitav svet (ili što je više moguće), ne mislim da bih na neko mesto otisla ponovo, upravo jer je preostalo toliko toga da se vidi. 

Međutim, postoji nešto magično vezano za Zanzibar, nešto što me zove nazad, o čemu ne mogu da prestanem da mislim iako sam ga posetila pre više godina. 

Ostrvo je malo, sa finim belim peskom i nestvarnom, tirkiznom bojom vode. Svuda se moze naći ukusna morska hrana, sok od šećerne repe i mnoštvo suvenira. No, ono što ostavlja snažan utisak su upravo stanovnici. Njihova plemenitost, dobrota i osmeh, su nešto što treba doživeti! Neprocenjivo! 
Mesto potpune kontradiktornosti, jer odzvanja nemaštinom gde god da se pogleda, a u isto vreme, njihove oči sijaju od srece jer su im porodice na okupu, jer žive na tom rajskom ostrvu i možda najvažnije jer se raduju onim čime su blagosloveni. Prvo od mesta koje me je naučilo ogromnu lekciju i zbog kog sam postala jos zahvalnija za sve sto mi je pruženo. 

Osim sto možete da uživate u društvu stanovnika koji su jako druželjubivi, željni da znaju više o našoj tradiciji i načinu života, ovde možete da se bavite skoro svakom vrstom vodenog sporta, da vidite prelep podvodni svet, da iznajmite bicikl i odvezete se do susednog sela i vidite njihovu školu i mnoštvo dece koja trčkaraju okolo.

I, da, mozete upoznati prave Maasai ratnike koji će vam ispričati kako je to živeti u njihovom plemenu. 

Hakuna matata!